Obavili smo predupis za prvi razred u školskoj godini 2019/2020. Moj dječak bi trebao krenuti u školu. I cijeli dan ne mogu prestati razmišljati kako su godine proletjele. Kad je moj bebač odrastao da postaje školarac?! Gledam ga i razmišljam o našim prvim danima, o strahu koji sam imala gledajući ga kao malenu bebicu. Baš mi je velik sada i puno ozbiljniji, tvrdoglav i uporan za ono što želi. Bili smo u školskoj medicini i tamo je imao očni pregled, mjerili su mu tlak, visinu i težinu. Crtao je crtež i geometrijska tijela i poslije toga je išao na pregled kod liječnice i dobio je cjepiva. Liječnica nam je dala uputnicu za urologa, jer joj se čini da mu jedan testis bježi, idući tjedan ćemo otići to provjeriti. Pošto je zaigran, liječnica je rekla da ću vidjeti što će reći školska psihologinja o njegovoj spremnosti. Tako da ćemo pričekati njeno mišljenje. I dalje radimo, vježbamo, radimo radne listiće, jer je njegov osnovni problem manjak pažnje i koncentracije pa mu u zadnje vrijeme dajem dosta listića sa bojanjem da produljujemo to sjedenje i smirivanje. Bili smo i u vrtiću na razgovoru sa psihologinjom koja je stvarno divna i planiramo raditi s njom na popravljanju svega što do škole moramo popraviti. Vidi se napredak, ali stvarno se mora dugo raditi da se vide promjene. Spremni smo na sve izazove, koliko god teško bilo.
Primjedbe
Objavi komentar