Prosinac i nada u novi početak

Prosinac je stigao. Posljednji mjesec u godini. A opet najdivniji, sjajan, pun topline i radosti. Pun šarenila i lampica. Svima probudi onu djetinju sreću.
A ja sam opet na novom početku. Ponovno tražim posao. Radila sam više od 8 mjeseci kao zamjena za godišnje i super mi je došlo. Prosinac mi budi nadu da ću uskoro pronaći novi posao. Trudim se, šaljem zamolbe i cilj mi je da ova nezaposlenost kratko traje. I zato je lakše što sam baš prestala raditi u prosincu, mjesecu u kojem je sve ljepše.
Prvih par dana je bilo lijepo malo odmoriti i  odspavati duže, iako ni to ne mogu osim vikendom, jer Roko ide u vrtić tako da ustajem rano svako jutro. Pospremila sam cijelu kuću, izvadila sam sve one divne božićne ukrase i sad mogu uživati u tom ugođaju u potpunosti. Iako, moram priznati, već mi je dosadilo biti domaćica. Volim ja kuhati i spremati, ali sve to stignem i dok radim. Tako da, nadam se da ću vrlo skoro pronaći novi posao, jer se volim osjećati korisno i pridonositi kućnom budžetu. A, naravno treba i kakvu-takvu mirovinu zaslužiti.

Prosinac sa svojim blještavilom daje poruku da nada postoji negdje na kraju tunela.