Predzadnji dan je 2018-e godine i kad gledam unazad puno se toga promijenilo, odrasla sam i napredovala. Naučila sam puno o sebi i o svom djetetu. Puno sam i izbivala zbog smjenskog rada i puno toga propustila. Odlučila sam se i na pisanje ovog bloga što mi je dugo godina bila želja.
Roko je oduvijek živahan i uvijek smo se bojali dijagnoza poput adhd-a ili dok nije pričao autizma. Onda nas je logopedica poslala psihologu, pa smo saznali da je samo razmažen, jer smo previše popustljivi i da nema ni govora o adhd-u. Da je u razvoju u skladu sa svojom dobi i da moramo biti stroži. Sad radimo na tome i čini mi se da smo puno napredovali.
Logoped. E tu smo ove godine imali zanimljivih događaja i iskustava. Naša prva logopedica i Roko nisu nikako funkcionirali zajedno. Ona je inzistirala na ponavljanju jedne riječi, a Roku je to bilo izrazito naporno pa je nakon nekoliko puta plakao što mora ići, plakao je kod nje i nije želio surađivati. Ja sam ga tjerala da ide što je bilo još gore i u razgovoru s logopedicom odlučili smo odustati i pronaći drugog logopeda. Jedno vrijeme sam mislila da ću poludjeti od brige od njegovog otpora, od toga što je njegov govor bio toliko grozan da ga tete u vrtiću i prijatelji nisu razumjeli. Onda smo napokon pronašli drugu logopedicu i oduševljeni smo. Nakon tri mjeseca odlaženja jednom tjedno, dva problema smo riješili, Roko ju obožava i odlično surađuje s njom.
Posao sam promijenila u potpunosti i mijenjala sam okruženja i kolegice i jako puno sam naučila o sebi. Još uvijek sam kao dijete naivna, ali dobro, na greškama se uči. Ja nekako ne želim odustati od mišljenja da su ljudi u suštini dobri i da svi kao i ja vjeruju u druge ljude.
Brak, e tu bih se mogla raspisati. Devet godina braka i deset godina zajedničkog źivota. Ova deveta godina je nekako mirna luka u odnosu na neke. Mislim, poznajemo se jako dobro. Još uvijek mi moj muž skuha kavicu svako jutro i pomogne u svemu po kući. Naravno ima dosta stvari koje me nerviraju kod njega, kao i njega kod mene, ali radimo na tome. Vidjet ćemo što nova godina nosi, nadam se da se ništa neće baš puno promijeniti.
Odnos sa Rokom. I tu bih mogla pisati do sutra. Početkom godine kad smo bili kod psihologa i kad je rekla da smo previše blagi i popustljivi smatrala sam se propalim slučajem. Bilo mi je jako teško. I onda smo počeli raditi malo pomalo stvari koje povećavaju pažnju, bilo je puno otpora s njegove strane, no napokon je zavolio crtanje i bojanje, pjesmice i puzzle. Čovječe ne ljuti se i čovječe glupiraj se. Ima tu još puno posla, ali trudit ću se i dalje da napreduje. Svaku večer se ušuškamo zajedno i gledamo crtiće i ti trenutci mi jako puno znače. I njemu, vidim to. To je samo naše vrijeme i bez obzira koliko umorna bila od toga ne odustajem.
Previše vremena provela sam na instagramu i fb i to je ono što želim promijeniti u 2019.g. I svima nam želim sreće i zdravlje.
Sve u svemu bila je ovo dobra godina. Puna promijena i uzbuđenja. Neka i iduća bude takva.
Sretna vam nova godina.
Roko je oduvijek živahan i uvijek smo se bojali dijagnoza poput adhd-a ili dok nije pričao autizma. Onda nas je logopedica poslala psihologu, pa smo saznali da je samo razmažen, jer smo previše popustljivi i da nema ni govora o adhd-u. Da je u razvoju u skladu sa svojom dobi i da moramo biti stroži. Sad radimo na tome i čini mi se da smo puno napredovali.
Logoped. E tu smo ove godine imali zanimljivih događaja i iskustava. Naša prva logopedica i Roko nisu nikako funkcionirali zajedno. Ona je inzistirala na ponavljanju jedne riječi, a Roku je to bilo izrazito naporno pa je nakon nekoliko puta plakao što mora ići, plakao je kod nje i nije želio surađivati. Ja sam ga tjerala da ide što je bilo još gore i u razgovoru s logopedicom odlučili smo odustati i pronaći drugog logopeda. Jedno vrijeme sam mislila da ću poludjeti od brige od njegovog otpora, od toga što je njegov govor bio toliko grozan da ga tete u vrtiću i prijatelji nisu razumjeli. Onda smo napokon pronašli drugu logopedicu i oduševljeni smo. Nakon tri mjeseca odlaženja jednom tjedno, dva problema smo riješili, Roko ju obožava i odlično surađuje s njom.
Posao sam promijenila u potpunosti i mijenjala sam okruženja i kolegice i jako puno sam naučila o sebi. Još uvijek sam kao dijete naivna, ali dobro, na greškama se uči. Ja nekako ne želim odustati od mišljenja da su ljudi u suštini dobri i da svi kao i ja vjeruju u druge ljude.
Brak, e tu bih se mogla raspisati. Devet godina braka i deset godina zajedničkog źivota. Ova deveta godina je nekako mirna luka u odnosu na neke. Mislim, poznajemo se jako dobro. Još uvijek mi moj muž skuha kavicu svako jutro i pomogne u svemu po kući. Naravno ima dosta stvari koje me nerviraju kod njega, kao i njega kod mene, ali radimo na tome. Vidjet ćemo što nova godina nosi, nadam se da se ništa neće baš puno promijeniti.
Odnos sa Rokom. I tu bih mogla pisati do sutra. Početkom godine kad smo bili kod psihologa i kad je rekla da smo previše blagi i popustljivi smatrala sam se propalim slučajem. Bilo mi je jako teško. I onda smo počeli raditi malo pomalo stvari koje povećavaju pažnju, bilo je puno otpora s njegove strane, no napokon je zavolio crtanje i bojanje, pjesmice i puzzle. Čovječe ne ljuti se i čovječe glupiraj se. Ima tu još puno posla, ali trudit ću se i dalje da napreduje. Svaku večer se ušuškamo zajedno i gledamo crtiće i ti trenutci mi jako puno znače. I njemu, vidim to. To je samo naše vrijeme i bez obzira koliko umorna bila od toga ne odustajem.
Previše vremena provela sam na instagramu i fb i to je ono što želim promijeniti u 2019.g. I svima nam želim sreće i zdravlje.
Sve u svemu bila je ovo dobra godina. Puna promijena i uzbuđenja. Neka i iduća bude takva.
Sretna vam nova godina.
Primjedbe
Objavi komentar