Kad luduju hormoni

Zadnjih dana sam prilično emocionalna kao i uvijek za vrijeme pms-a. Prvo sam počela manično čistiti kuću kao i svaki put u tom razdoblju kada imam potrebu dodatno sve dezinficirati jer mi sve djeluje kao da je prljavo i nikad čišćeno. Posteljinu koju sam promijenila dva dana ranije ponovno perem jer mi ne miriši više, preslažem sve ormare, perem prozore koji su par dana prije oprani i nervozna sam do ludila. Plačem na svaku glupu scenu u serijama i filmovima, ono doslovno kao da ja to proživljavam. A ako se netko slučajno ne slaže s mojim mišljenjem o bilo čemu prepirka je neminovna. I onda zastanem i pomislim hej pa to nisam ja. Jednostavno se pretvorim u neko čudovište koje bi najradije zatvorila u ormar. Da se može prespavati tih nekoliko dana, najradije bi spavala to sve vrijeme da se ta luda žena ne pojavljuje nigdje.
 I onda stanem na vagu jer tih dana posebno volim jesti slatkiše i ljuta sam sama na sebe jer se vaga popne i bude mi žao jer sam se ostatak mjeseca trudila jesti zdravo i izbaciti kruh i slatkiše. Zapravo jedino što mi se sviđa kod pms-a je taj ocd dio. Sve si dovedem u red po kući. E sad, da se vratimo na kilograme. Dakle, tjedan dana prije pod utjecajem hormona navalim na slatkiše i kruh koji nastojim izbjegavati i to u nekim ludim količinama, kao da nikada dotad jela nisam. To ludilo s hormonima pokušavam nekako držati pod kontrolom, prije nekoliko mjeseci sam kupila maca prah i nastojim ga koliko toliko redovno konzumirati i vidim promjene, nisam toliko napuhnuta i ciklusi su mi redoviti, svakih 28 dana, što je super jer su dosad bili prilično neredoviti, svakih nekoliko mjeseci sam morala piti duphastone jer su mi se stvarale ciste na jajnicima. Jedan problem je riješen, tako da bih svakako preporučila maca prah svakoj ženi koja se bori sa neredovitim ciklusima.

Ali nisam uspjela suzbiti želju za slatkišima. Otkako vježbam lijepo mi se tijelo oblikovalo i ljudi koje nisam dugo vidjela mi nerijetko govore kako sam smršavila. Ponosna sam na sebe što ovaj put ne odustajem. Jedino taj dio pred ciklus nikako da se oduprem napastima. Na posao si nosim obroke da tamo ne jedem pekarske proizvode, stalno sam u razmišljanju što ću jesti i pripremati da bi svi birali zdravije. Moj sin baš nije oduševljen zdravom hranom. Tu i tamo mu uspijem podvaliti palačinke od zobenih mekinja. Voli voće, ali povrće ne želi nikako. Smatram da sam i ja dosta odgovorna za to jer nisam ni ja baš bila najbolji primjer kako bi pravilno trebalo jesti. To je svakodnevna borba i nadam se da ću svojom ustrajnošću biti primjer kako bi svi mogli jesti zdravije i osjećati se bolje. Drago mi je da se svaki put uspijem vratiti i nadam se da ću se uspjeti izboriti i s tim.