Danas mi se dogodio onaj glupi trenutak kad imam prepun ormar odjeće, a nemam što obući. A doslovno je pretrpan. I sve mi je usko i šizim, ali nedostaje akcije. Jer uvijek imam neki glupi izgovor zašto ne posložim prehranu i aktivnosti. Nahodam se na poslu ili sam umorna ili mi mirišu palačinke, pa ću uzeti samo jednu, a završim na pet. I sve ja znam koliko i što bih trebala jesti i ubaciti tjelovježbu, potrebno je potrošiti više kalorija nego śto unesemo, svu teoriju znam. Ali uvijek nešto zabrljam. I onda dođe trenutak kao danas kad sama sebi idem na živce i kad se pogledam u ogledalo, mislim kako sam si to dozvolila. Volim jesti, uživam u hrani. I to je to. Pojedem dosta i sjednem i odmaram da se to sve jel lijepo nataloži. I sad je dosta. Dosta. Definitivno. Evo danas sam napokon opet vježbala. Imam ja te faze kad svaki dan vježbam i kad ne vježbam uopće i faze kad pazim što jedem i kad ne pazim. I tako ukrug. Planiram smanjiti ugljikohidrate, vježbati svaki dan. Tako da od sutra krećem s vježbanjem i zdravijom prehranom. Stiže i lijepo vrijeme pa ćemo svaki dan u šetnjicu i nadam se da će kilogrami ići dolje. Moram, zbog zdravlja, zbog sebe. A i sva ta divna odjeća u ormaru stoji bez da ju nosim jer mi ne stoji kako bih ja to željela. Novi dan, novi tjedan, novi početak.
Primjedbe
Objavi komentar