Sjećam se kada sam ja bila djevojčica koliko sam čekala Božić da otvorim poklon koji se nalazio ispod bora i koliko sam mu se radovala. Svaki poklon je izazivao iskru u oku i neizmjernu radost. Imali smo sve dok smo bili maleni i znali smo se veseliti i malim poklonima. Sad gledam svog sina koji kao šestogodišnjak u pismu djedu Božićnjaku piše da želi nintendo switch ili Iphone se. Skroman je, nema što. Obožava tehnologiju, on je dio generacije koja od malena ima pristup tehnologiji i to je ono što ga neizmjerno raduje. Naravno da neće dobiti nijedan poklon od ta dva koja želi, ali prestrašno mi je to da ne zna zaželjeti malenu stvar. Jedinac je, dobije sve što poželi i ne postoji nešto što nema. Voli traktore i ima ih sigurno stotinjak, od kvalitetnijih do onih plastičnih. I kad smo nedavno sjeli popričati da djed božićnjak ne donosi tako skupe poklone kakve je on poželio i da je premalen za njih, njegov argument je bio da djedica ima radionicu u kojoj izrađuje poklone i ako on to poželi sigurno će mu donijeti. I kako reagirati na njegovo razočarenje kad poklon ispod bora ne bude onaj koji je on zaželio?
Ja sam ove godine naručila predivnu personaliziranu knjigu iz tvornice snova i to će ga dočekati na božićno jutro. Baš nas je taj konzumerizam upropastio. Kad idemo u trgovinu ima pravo izabrati jednu stvar, ponekad je to sokić, ponekad čokolada, a nekada autić. U njegovih šest godina skupili smo hrpu igračaka s kojima se ne igra. Ne kupujemo samo mi kao roditelji igračke, tu su i bake i teta i onda pogledam u dijete koje se ne raduje apsolutno ničemu što dobije duže od par minuta jer ima apsolutno sve. Nadam se da ima vremena da se neke stvari promijene, jer ne znam što bi mogao zaželjeti sljedeće. Sljedeće godine bi trebao u školu pa se nadam da će mu se želje i afiniteti promijeniti, ali smatram da mu mobitel nikako ne treba, da je premalen za njega. Niti je zreo imati telefon za pozive, znao me na posao nazvati milion puta ako mi je nešto želio ispričati tako da to nikako nije rješenje. Ima tablet za igrice, ali ga u zadnje vrijeme baš i ne koristi jer mu je prespor u igricama. Youtube može gledati na tv-u tako da mu je to sad zanimljivije.
Mi smo crtiće gledali navečer prije spavanja, da gledamo neki noviji crtić išli smo u kino, sad se sve može naći na internetu, crtani film koji je u kinu danas za par mjeseci je već na televiziji. Potpuno je drugačije sve sada, no što je bilo kad sam ja bila dijete. I naravno da su djeca danas drugačija od nas jer su nam životne okolnosti potpuno drugačije. Mogu se samo nadati da će se moj sin znati radovati malim poklonima jer se stvarno nadam da je šestogodišnjak danas unatoč razlikama u odgoju ipak šestogodišnjak. Jer doista više od ičega želim znati da je sretan dječak.
Ja sam ove godine naručila predivnu personaliziranu knjigu iz tvornice snova i to će ga dočekati na božićno jutro. Baš nas je taj konzumerizam upropastio. Kad idemo u trgovinu ima pravo izabrati jednu stvar, ponekad je to sokić, ponekad čokolada, a nekada autić. U njegovih šest godina skupili smo hrpu igračaka s kojima se ne igra. Ne kupujemo samo mi kao roditelji igračke, tu su i bake i teta i onda pogledam u dijete koje se ne raduje apsolutno ničemu što dobije duže od par minuta jer ima apsolutno sve. Nadam se da ima vremena da se neke stvari promijene, jer ne znam što bi mogao zaželjeti sljedeće. Sljedeće godine bi trebao u školu pa se nadam da će mu se želje i afiniteti promijeniti, ali smatram da mu mobitel nikako ne treba, da je premalen za njega. Niti je zreo imati telefon za pozive, znao me na posao nazvati milion puta ako mi je nešto želio ispričati tako da to nikako nije rješenje. Ima tablet za igrice, ali ga u zadnje vrijeme baš i ne koristi jer mu je prespor u igricama. Youtube može gledati na tv-u tako da mu je to sad zanimljivije.
Mi smo crtiće gledali navečer prije spavanja, da gledamo neki noviji crtić išli smo u kino, sad se sve može naći na internetu, crtani film koji je u kinu danas za par mjeseci je već na televiziji. Potpuno je drugačije sve sada, no što je bilo kad sam ja bila dijete. I naravno da su djeca danas drugačija od nas jer su nam životne okolnosti potpuno drugačije. Mogu se samo nadati da će se moj sin znati radovati malim poklonima jer se stvarno nadam da je šestogodišnjak danas unatoč razlikama u odgoju ipak šestogodišnjak. Jer doista više od ičega želim znati da je sretan dječak.
Primjedbe
Objavi komentar